Miomektomija je zajednički termin za hirurške procedure kojima se uklanjaju miomi sa minimalnim uticajem na matericu ili plodnost žene. Postoji međutim mali rizik od rupture materice (uterusa) tokom budućih trudnoća.
Postoje tri glavna postupka miomektomije:
Kada miomi postanu preveliki ili kada ih je previše da bi se upotrebili drugi tretmani, primenjuje se abdominalna miomektomija.
Hirurg pravi dva mala reza, jedan vertikalan i jedan horizontalan, na stomaku kako bi pristupio u unutrašnjost materice (uterusa) i uklonio miome.
Kada se miomi lociraju, oni se skidaju sa zida materice. Ovaj metod izaziva veoma malo krvarenja ili ožiljaka.
Histeroskopija je veoma važan deo u ispitivanju steriliteta, ponovljenih pobačaja i/ili abnormalnog krvarenja iz materice. Predstavlja minimalno invazivnu hirušku tehniku. Može biti dijagnostička i operativna. To je intervencija u kojoj se koristi histeroskop (uzani teleskop, 3 do 9 mm) koji se kroz vaginu i grlić materice unosi u materičnu duplju. Moderni histeroskopi su tako tanki da kroz grlić prolaze bez njegovog širenja (dilatacije). Unutrašnjost materice čine dva lista endometrijuma (materične sluzokože) koji su međusobno priljubljeni. Da bi se sagledali, moraju se razdvojiti, a to se najčešće čini ubacivanjem tečnosti između njih.
Kada se miomi lociraju, drugi instrument koji se naziva resektoskop se koristi za isecanje mioma na male komade. Komadići se zatim uklanjaju kroz cerviks.
Laparoskopska miomektomija se korist za uklanjanje subseroznih ili pedunkularnih mioma.
Tokom ove procedure, laparoskop i drugi instrumenti se umeću kroz proreze na stomaku, a zatim se koriste za isecanje mioma sa zida materice (uterusa). Na ovaj način se omogućava da materica ostane na svom mestu.
U nekim slučajevima, robot se može koristiti za miome koji su teže dostupni
Laparaskiopska miomektomija omogućava da žene koje bi inače morale da se podvrgnu laparotomiji, umesto toga imaju minimalno invazivnu operaciju.